Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog
ponedjeljak, travanj 14, 2014


Oči su moje žene k'o more, duboke.

Oči su moje drage od plavetnila neba.

Oči su njene svijetle, treperave zvijezde,

beskrajne, lijepe, iskrene, nježne.

 

Zagrljaj moje žene liječi sve rane.

Poljubac moje drage pobuđuje sanje.

Glas njezin jasan me krijepi i žeže,

Nekad me plaši, nekada diže.

 

Moja draga, sad me zove.

Moja draga, sad me treba.

 

Riječ moje žene opominje, kori.

Sad opet brine i majčinski pazi.

Trud njen je temelj čitavoj kući,

u kojem ja držim tek ugao jedan.

 

Oči su moje žene k'o more, duboke.

Oči su moje drage od plavetnila neba.

Oči su njene svijetle, treperave zvijezde,

beskrajne, lijepe, iskrene, nježne.

 

Moja draga, sad me zove.

Moja draga, sad me treba.



drazen-pavlic @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 0