Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog
utorak, kolovoz 12, 2014
Tko sam, kuda idem i otkuda dolazim? –

pitanja su, koja na muke stavljahu slavnoga Immanuela (Kanta).

 

Kakve bezvezarije – odgovoriše današnji studenti!

Čime je samo filozof-celebrity zaokupljao svoj sjajni čisti um?!

Dok njega  izjedaše sumnja,

svijet se sveudilj vrtio postojanom brzinom

(Formula: put kroz vrijeme).

 

Ipak, našu djecu, čeda praktičnoga doba,

tjeraju i dalje da čitaju moralke.

Naši sinovi i kćeri vrijedno sastavljaju sažetke tobože  vječnih pitanja,

što ih raspredaše Tolstoj i Dostojevski:

personificirani likovi čestitosti i svetosti,

protiv požude i lakrdije à la Karamazov.

Tako mladi naraštaji,

jedva provirujući kroz naslage pretrpanih školskih programa,

vješto kradu citate i marljivo prepisuju internetske resumée.

U svakom je dobu važno zadovoljiti formu!

 

Što je,  zapravo, po srijedi

i zašto se sve zbiva kako se zbiva? –

koga briga!

 

Tko zagađuje more i ostaje nekažnjen? -

koga briga!

 

Kakav to svat mlati turiste,

a djeda mu naručuje ubojstva

onih koji mu se preprečuju na putu? -

koga briga!

 

Zašto političari lažu sebe i nas, a najviše sebe,

dok smišljaju prividne uspjehe:

 sve više zaposlenih, u jeku turističke sezone?

Sunce izlazi jer smo mi tako odlučili!

Ma sjajno! To je vijest za dnevni tisak,

što se baca u koš već narednog jutra.

 

Zbog koga i čega direktori kradu,

kad im svejedno nikad nije dosta?

Na koncu će skončati  u nekom istražnom postupku

 ili naprosto vrištati zbog gubitka smisla:

„Dosta, dosta, svega mi je dosta!“ – kaza im davno pjesnik, al' ne čuše.

 

Refrain

(A ) ja se pitam: čemu da težim?

Kome da se klanjam?

Da govorim istinu ili da lažem?

Ima li odgovora s kojim se slažem?

Dražen Pavlić, 28. srpnja godine 2014.

drazen-pavlic @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 0