Dražen Pavlić
Eseji i Pripovijetke
Blog
ponedjeljak, kolovoz 24, 2015
ARSENU

Otiš'o je, nije više s nama,
al' hvala mu na tome.
Jer tek sad vidim jedan život, karijeru,
s kraja do početka, s kraja do početka...


Pitamo se: je li bio sretan... il' tek poznat?
Tko će znati? Gabi?
Sam Bog će znati,
jer što je sreća,
ako ne život dostojan Čovjeka.

Nije pusta rima i otrcane riječi,
već misao i ljubav,
taj smisao što traje do svršetka.

O ljubavi je pjev'o i o ženi,
o ljepoti znanoj izdaleka.
Jer umrije pjesnik,
al' namrije nam pjesama Arsenal,
u koji duh se njegov okameni.

Piano, tiho, tiše, zašutimo načas...
Jer umrije čovjek u svome tijelu,
koji bješe jedno sa svojim djelom.
Jer umrije čovjek, al' ne i djelo.

drazen-pavlic @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 0
Ženske priče
Nema zapisa.